Sveta Marija na Božjem polju

SVETA  MARIJA  NA  BOŽJEM  POLJU

 Crkva Sv. Marije na Božjem Polju sagrađena je u 15. st. na mjestu ranijeg sakralnog objekta i samostana koji je najprije pripadao benediktincima, zatim templarima, ivanovcima i franjevcima trećerecima. Još u 10. stoljeću, crkva sv. Marije spominje se kao župna sa svojim kapelama. Uokolo crkve, nalazilo se jedno od starih naselja na području općine Vižinada, ali se ono nije sačuvalo. Barem od srednjeg vijeka, crkva je bila važno hodočasničko mjesto na stjecištu starih putova između Pule i Trsta, odnosno Poreča i unutrašnjosti.

 Do samostana su vodili hodočasničke ceste, među kojima je veoma važna i drevna bila ona što je prelazila Mirnu kod Baštije (Sv. Marija od Baštije) i nastavljala do Sv. Marije (na Božjem Polju). Na sjevernom zidu crkve nalazi se dio rimskog natpisa, a ponad pročelja čuvena glava Atile uz koju se vezuje bogata lokalna usmena predaja. S južne strane crkve sačuvan je središnji dio dvorišta samostana koji po sredini ima datirano grlo cisterne. Zgrade samostana nisu se sačuvale. Vrata južnog zida crkve, koja su Sv. Mariju povezivala s klauzurom najbogatije su ukrašena kamenom plastikom. Poput talemona i konzola koje pridržavaju rebrasti svod svetišta, skulpture na pročelju, vrata su izradile radionice tipične za istarsku unutrašnjost od sredine 15. st., crkve sv. Nikole u Pazinu i tamošnjeg Kaštela, Sv. Marije kod Ćepića (Oprtalj) i mnogobrojnih drugih objekata. Svetište je do današnjih dana važan hodočasnički centar posebno u prigodi Velike Gospe (sveta Marije Velike) na dan Uznesenja Blažene Djevice Marije koji se slavi 15. kolovoza.

Iz crkve potječu najstarije istarske orgulje iz vremena trećeredaca koji su bili glagoljaši poput svoje subraće u Novigradu i Kopru. Franjevac iz Kopra, u koji je došao iz Zadra, bio je također Zorzi Ventura (Juraj Brajković), slikar mnogobrojnih istarskih pala, među kojima jedne za Božje Polje. Glagoljaška tradicija ovoga mjesta proteže se do 19. stoljeća. Različita vrela i rukopisi povezani uz samostan čuvaju se u mnogim arhivima, među kojima i u Arhivu HAZU.

Freske spadaju u generaciju slikara nakon Vincenta iz Kastva. Imaju stilske sličnosti s nastavkom rada kastavske radionice koja je djelovala nakon sedamdesetih godina 15. st., a prepoznaje se u sličnosti ruku suradnika Ivana iz Kastva (Sv. Marija u Oprtlju, Hrastovlje), kao i radionici tzv. Šarenog majstora, čija množina radova u Istri i posebno izvan nje upućuje na izvjesnost da se radi o većem broju slikara. Nakon osam godina restauratorskih radova, freske s prikazom Evanđelista, Apostola, Geneze i scena Staroga zavjeta, predstavljane su javnosti 2009. godine. Drveno raspelo s korpusom Krista na oltaru južnog zida pokazuje stilske sličnosti s domaćim slikarskim i kiparskim djelima. Pored njega otkrivena je u zazidanoj niši scena Svetog Trojstva među apostolima Petrom i Pavlom koja po stilskim karakteristikama odgovara opusu iz svetišta. Ovi, nešto manji likovi, nastavljaju tradiciju sličnih ikonografskih tema od kojih je prva romanička iz crkve sv. Petra i Pavla u Trvižu, a susrećemo ju također u Draguću i drugim istarskim crkvama. Likovi u svetištu Svete Marije spadaju među najveće u istarskom fresko slikarstvu.

Događanja
Informativni godišnjak
Domaća web tržnica

Domaća web tržnica