Zidno slikarstvo Istre (Istarske freske)

ZIDNO  SLIKARSTVO  ISTRE

(ISTARSKE  FRESKE)

Podizanje zidova kroz tisućljeća ima različite svrhe, ali od samih početaka štiti ljude i njihova dobra u prvim naseljima kamenog doba. Zahvaljujući milenijskom djelovanju na teritoriju, potrebe za obradom i čuvanjem zemlje, nastao je povijesni krajolik kakvog danas poznajemo, kultiviran rukama i brigom mnogobrojnih generacija. Oslikane plohe zidnih stijena prate ljude i njihova staništa od davnih vremena prvih prirodnih obitavališta. Kao i kasnije, tadašnji prikazi figurativna su simulacija duhovnosti povezane s prirodom, kozmogonijskim i mističnim vjerovanjima.

Na području Istre, stare su civilizacije ostavile značajne tragove s temeljima u figurativnoj umjetnosti pretpovijesnih i antičkih naroda. Još prije Histra, nailazimo na tragove plastike i ornamentike čiji glavni cilj nije funkcija, već interpretacija vjerovanja i prakse koja ponavljanjem postaje tradicija i običaj. Osim susretanja s velikim temama grčkog, etrušćanskog i slikarstva drugih naroda, Histri su razvili svoj niz figurativnih preferencija, među kojima se ističe kamena, ali oslikana skulptura. Poput velikih klasičnih tema i likova junaka, figurativna umjetnost raširila se poluotokom za antičkog razdoblja. Njezina mitološka tradicija i ornamentalna konstanta bila je veoma bitna u formiranju starokršćanske umjetnosti Istre.

Bogata kršćanska povijest značajnih centara poput Poreča i Pule, značila je po prvi puta vrlo velike promjene u korištenju sakralnog prostora. Prekretnicu je među ostalim predstavljala mogućnost da vjernici mogu ulaziti u sakralni prostor i vizualno uočavati sve prostorne cjeline. Od vremena prvih tajnih crkava do velikih istarskih bazilika, nastale su likovne kompozicije nezamislive u ranijim hramovima i ekskluzivističkoj mistici. Isus Krist ponudio je spas svima bez razlike, a prostor koji to obilježava, u kojem se ima odvijati liturgija, postaje znamen dekorativne i figurativne veze koja svima mora biti očita. Ti davni primjeri znatno su utjecali na istarske freske tijekom srednjovjekovnog razdoblja. Sjajani istarski spomenici antičkog, starokršćanskog i ranobizantskog razdoblja, bili su bitni i za susjedne pokrajine iz kojih se u kasnijim razdobljima raznim utjecajima nadolazile sheme vizualnog ukrašavanja i liturgijskog uređenja sakralnih prostora.

 Od antičkih i kasnoantičkih fresaka, sačuvanih u mnogobrojnim predkršćanskim i kršćanskim objektima, veoma je bitno sagledati slikarstvo u podnom i zidnom mozaiku, ali također i skulpturu koja posebno za ranosrednjovjekovnog razdoblja veoma često predstavlja trag onoga što bi freske trebale biti, ali njihove veće cjeline nisu sačuvane. Poznati su tragovi iz benediktinskih objekata, donjih slojeva fresaka više istarskih crkava ili mnogobrojnih predromaničkih oslikanih ulomaka koji su pronađeni u arheološkim istraživanjima. Od tršćanske, porečke i pulske katedrale, pa sve do Rovinja i unutrašnje Istre, sačuvani su veoma zanimljivi primjeri fresaka među kojima se ističu karolinški likovi iz crkve sv. Sofije u Dvigradu, ali i drugi tadašnji primjeri. Istra iz romaničkog doba čuva velike cjeline zidnog sakralnog slikarstva. U to doba poznati su već prvi majstori otonskog i predotonskog slikarstva koje je obilježavalo evropski zapad. Istra se od samog prijelaza uokolo 1000. g. našla na prekretnici koja govori o snažnim duhovnim i umjetničkim temeljima čije se paralele mogu pratiti od Rima do Regensburga i od Barcelone do Raihenaua, bazilika uz Blatno jezero ili primjerice u Dalmaciji.

 Srednjovjekovno razdoblje u slikarstvu Istre prinosi poznavanju evropskih slikarskih škola na primjerima koji sve češće čuvaju potpise autora i donatora, a povijesna vrela potvrđuju i vezuju narudžbe s značajnim ličnostima crkvenog i javnog života. Graditelji i umjetnici, rade u svim značajnim istarskim centrima, u samostanima unutar, te izvan naselja, ali također manje župne i druge crkve diljem Istre dobivaju novu fresko ikonografiju. Adriobizantska tradicija nakon stalnih utjecaja i mijena, nakon romanike slijedi čitav niz rješenja likovnih radionica i majstora što dolaze od Carigrada do Venecije, spuštaju se iz Srednje Europe, ali se postupno sve značajnije može pratiti rad ovdašnjih majstora i domaćih radionica. Uz ranije klesare i zidare, ukrašavanju i oslikavanju crkava i drugih objekata, priključuju se domaći freskisti organizirani u radionice. U 14. i 15. stoljeću stvaraju se mnogobrojna djela koja kroz čitav poluotok do naših dana govore o jednom od najraširenijih kulturnih fenomena, slikarstvu kao dijelu kulture koja se sve do suvremenosti proteže kroz značajan dio istarske povijesti. Sv. Marija na Škriljinah, Sv. Nikola u Pazinu, Sv. Marija u Oprtlju, Sv. Barnaba u Vižinadi, Bale, Draguć, Žminj, Roč, Božje Polje, Lakuć, Hum, Milje, Hrastovlje i preko stotine drugih lokaliteta predstavlja slavno poglavlje istarskog fresko slikarstva i majstora. Od Alberta iz Konstanca, preko šarenog majstora, Vincenta, Ivana iz Kastva, Kleregina, Antuna iz Padove i drugih.

 Naručene od zlatopasaca (izraz iz Istarskog razvoda), srednjeeuropskih i venecijanskih plemića, freskokompozicije se nižu u začudnim koreografijama radionica koje nisu samo slikale na zidovima. Nastajala je bojana drvena i kamena skulptura, iluminacija, minijature, slike, dekor drvenih i drugih uporabnih predmeta, često od istih majstora koji su ukrašavali crkvu freskama. U vizualnom smislu, istarsko fresko slikarstvo dio je susretanja likovnih strujanja evropske kulture na nevelikom teritoriju, ali baštinom značajnom istarskom trokutu. Nakon glavnog razdoblja, već sredinom 16. stoljeća, nove liturgijske potrebe koje slijede protureformacijske ideje nakon Tridentinskog koncila 1545. - 1563. godine, znače temeljite promjene i dekadenciju, ali ne i potpuni prestanak žarišta radioničkih centara s obale i unutrašnjosti, samostana i mnogobrojnih radionica. Majstori izvan Istre čija je pažnja potaknuta naručiteljima sve se više usmjeravala prema svjetovnom ili potrebama drugačije liturgije koja freskistima uglavnom ostavlja dekorativne ili manje umjetničke zadatke. Uz iznimke, sačuvala se i tehnika sve do velikih tehnoloških promjena u graditeljstvu krajem 19. i početkom 20. st., iako još i danas teme istarskog fresko slikarstva bivaju temeljem mnogih vizualnih eksperimenata, citata, a posebno zahvalna motivika za uron ili uživljavanje kroz one tragove prošlosti čiji vizualni kod predstavlja tragove koji nam pomažu razumijevanju bliskog likovnog repertorija nudeći se  kao promemorija etike i estetike koja svojom veličinom prelazi sadašnjost.

Događanja
Informativni godišnjak
Domaća web tržnica

Domaća web tržnica